LISAC – KORACIMA SJEĆANJA

Neke staze nisu samo staze.
Neki usponi nisu samo usponi.

Ovoga puta na Lisac ne idemo samo da osvojimo vrh.
Idemo da se sjetimo naših Alme, Denisa, Melihe, Almira i Nermina.

Pet naših prijatelja.
Pet planinara.
Pet života koji su ostavili neizbrisiv trag u našem Vedru i u srcima svih koji su ih poznavali.

Na Elbrusu su ostavili svoje posljednje korake, a mi ćemo ih se na Liscu sjećati kroz svaki naš.

Idemo stazom prema vrhovima koju je označio naš Nermin Talam.
Stazom kojom će ovoga puta, zajedno s nama, hodati i oni kojih više nema.

Jer planinari ne nestaju kada prestanu hodati.
Oni ostaju u stazama koje su prošli, vrhovima koje su dotakli, pričama koje su ostavili i ljudima kojima su pokazali put.

Zato ćemo na Lisac krenuti zajedno.
Polako. Dostojanstveno.
Sa svojim prijateljima u mislima i srcima.

Da ih se sjetimo.
Da ih ne zaboravimo.

Vidimo se na stazi.
Ovaj put – korak za njih.